Dvoumite se pročitati nešto od domaćih autora? Vrijeme je da pobijemo svaku sumnju! Ovim romanom Slavenka Drakulić me oduševila i napravila jedan snažan preokret u mome životu. O čemu se radi? Krenimo :)
Općenito o knjizi
VBZ kaže: Roman Kao da me nema Slavenke Drakulić potresna je priča o masovnim silovanjima za vrijeme rata u Bosni. Dosad je objavljen u šesnaest zemalja, a nedavno je u irsko-švedsko-makedonskoj koprodukciji snimljen i igrani film.
Izdavač: Profil knjiga d.o.o
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2010
Broj stranica: 162
Recenzije i mišljenja:
Ovo je potresan roman, ispričan bez zadrške ogoljenim stilom bez literarnih trikova. Jednostavan, ali moralno kompleksan roman povezuje rat, muževnost, seksualno nasilje i žensko tijelo – ali ne nudi banalne zaključke … pitanjima nacije i religije bavi se vrlo suptilno. 1001 Books You Must Read Before You Die
Iznoseći put jedne žene kroz tamu etničkog sukoba, autorica čini da vidimo ono s čim se možda ne bismo željeli suočiti: strašna oštećenja koja rat uzrokuje u dubini tijela i duše. Ako želite razumjeti središnji suvremeni događaj u svim njegovim ljudskim dimenzijama, pročitajte ovaj suzdržani, ali nemilosrdan i vrlo dirljiv roman. Eva Hoffman
Slavenka Drakulić vodi nas u samo srce balkanskog mraka, a zatim polako natrag prema svjetlosti … proza sa snagom užasne istine. Michael Ignotieff
Da bismo razumjeli pravu prirodu i način razmišljanja onih koji su ratovali, moramo znati što su učinili bosanskim ženama. Bilo je to više od boli, više od brutalnosti, gotovo nemoguće razumjeti. Slavenka Drakulić prisilila nas je još jednom da shvatimo. Chhstiane Amanpour
Kao što vidimo, ovaj kratak roman sve je ostavio bez daha i ostavio vrijednu poruku. 🙂
O spisateljici
Slavenka Drakulić novinarka je i spisateljica rođena u Rijeci 1949. godine, a od 1990. naizmjenično živi i radi u Zagrebu, Beču, Stockholmu i Istri. Knjige piše i na hrvatskom i engleskom jeziku, a neke od njih ostale su zabilježene i prevedene na više od dvadeset jezika. Opća tema koja prevladava u njenim djelima svakodnevnica u socijalizmu, a krajem 1989. piše i o ratu. Knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.) jedan je od prvih priloga feminizmu u bivšoj Jugoslaviji, a nakon toga objavljuje još romane Hologrami straha (1988.) i Mramorna koža (1989.). Roman Kao da me nema (1999.) objavljen je na devet jezika, temelji se na dokumentarističkoj građi i bavi se temom silovanja žena koje su bile zatočene u logoru. U književnim djelima Slavenka Drakulić većinom je okrenuta ženskom tijelu, bolesti i traumi.
,,Nitko o strahu ne piše tako dobro kao Slavenka Drakulić. Dok čitamo njene bolesničke izvještaje, kao da se manje plašimo. A čovjek je, i to treba znati i priznati, ustvari majmun. Ono u čemu se prepoznaje, to mu se odmah u njegovoj mašti zbiva. Pa kad čita o nečijoj bolesti, čovjek zapravo čita o bolesnom sebi. Vrlo je sumnjiva njegova empatija. Je li to obuzet oko bolesnice u knjizi, ili u novinskom eseju, ili užasnut promatra sebe na njezinom mjestu, pa cvili i ište milost?'' - Miljenko Jergović, Slavenka Drakulić, kroničarka svih naših bolesti
Danas živi na relaciji Hrvatska – Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima, među kojima su The Nation, The New Republic, The New York Times Magazine, The New York Review of Books, Süddeutsche Zeitung, Internazionale, Dagens Nyheter, The Guardian, Neue Zürcher Zeitung i Eurozine.
Kao da me nema
Moram priznati, ova knjiga se sasvim slučajno našla u mojim rukama. I DRAGO MI JE ZBOG TOGA. Nekako je Svemir imao prste u tome i sugerirao da bih trebala pročitati ovu knjiga baš zato što već dugo pokušavam čitati domaće autore. Slavenka me oborila i od sada ću definitivno religioznije čitati domaće autore.
Što reći o knjizi? Veoma je teško naći prave riječi, pravu rečenicu koja bi opisala ovaj roman.
Iako je kratak, rečeno je i više nego dovoljno. U romanu se spominje jedna od kontroverznijih tema današnjice - silovanja i zločini iz rata. Iako je rat daleko iza nas (ali isto tako jedan je vrlo aktualan:)), ovaj roman progovara o tome kako u ratu otkrivamo svoje pravo lice.
Roman prati glavnu ,,junakinju'' S. Veoma mi je interesantno i fascinantno u ovome romanu kako NEMA IMENA i već u tome detalju se nalazi jedna subliminalna poruka - imena žena u ratu i što se njima dogodilo je NEBITNO. Vjerujem da je autorica htjela pokazati koliko su te žene bile ,,zaboravljene'' i služile kao predmet za dosadu i iživljavanje.
,,Ali i mi, žrtve, ponašale smo se kao da drugačije ne možemo biti i tako sa zločincima činile zatvoren krug. Kao da smo postojale samo u okviru te sobe i logora. Kao da je vanjski svijet za nas potpuno iščeznuo, a u logorskom životu postalo je jedno jedino pravilo - preživjeti, preživjeti po svaku cijenu.'' - Kao da me nema, Slavenka Drakulić
Roman se čita vrlo fluidno, rečenice jednostavno teku. Nigdje nisam pronašla da je neki dio strašno nabijen emocijama jer je i to primarni cilj autorice - ona ne zahtijeva da u nama izazove empatiju, već samo želi iznijeti istinu kakvu ne želimo čuti i koja se često prešućuje.
Ja sam zaista, zaista oduševljena ovom autoricom i definitivno planiram pročitati još Holograme straha i Teoriju tuge. Od mene - svaka preporuka za autoricu i roman.🥰
Vaša L.
Linkovi preuzetih izvora:
Comments