U mnogobrojnim člancima, kolumnama, esejima, kratkim izvještajima možemo naći naslove poput ,,Do cilja u samo 10 koraka'', ,,Uradite ovo i bit ćete uspješni'' itd. Nema ništa loše u tim naslovima. Naprotiv, nude vrlo korisna rješenja i rješenja koja funkcioniraju. No, zašto onda nismo svi uspješni? Zašto ne slijedimo tih 10 koraka i uspijemo? U današnjoj objavi govorit ćemo baš o tome - kako i na koji način izaći iz zone comfora, ustrajati u svome cilju i savladati strah od neuspjeha. *Na početku napominjem da je to samo moje laičko razmišljanje i prijedlozi koje sam prikupila i istražila u svrhu ove objave.
Što znači biti hrabar?
Prema jezičnome portalu slijedi ovakva definicija za hrabar: koji se usuđuje učiniti ono što je teško ili što se drugi ne usuđuju, koji ne preza pred čim, koji se usuđuje suočiti s opasnošću ili teškoćama; odvažan. Mislim da je u svemu ovome glavna riječ usuditi se učiniti.
Često se ne usuđujemo napraviti nešto ili promijeniti nešto jer nas je strah od izlaska iz zone ugode i javlja se strah našeg unutarnjeg kritičara.
Hrabrost ima mnogobrojne svoje benefite. Pomoću hrabrosti gradimo samopouzdanje, omogućava nam da vidimo svijet iz drugačije perspektive, omogućuje nam izlazak iz comfort zone.
Dakle, shvatili smo, hrabrost ima mnogobrojne pozitivne benefite koji pozitivno utječu na naš život i naš život čine smislenijim.
**Na kraju u literaturi vam ostavljam članak gdje se nalazi 7 načina za osjećati se više hrabrim. :)
Zona ugode
Vjerujem da smo svi čuli za pojam zona ugode ili na eng. comfort zone. Pa što je zapravo to? Postoji li neka jedinstvena definicija?
Postoji i ona glasi: trenutačno stanje u kojem se nalazi pojedinac i koje ne želi promijeniti bez obzira kakvo je to stanje. Bitno je napomenuti da zona ugode nije uvjetovanja kvalitetom stanja, nego ono može biti pozitivno ili negativno. Pozitivno stanje navodi se kao izvrsnost, a negativno kao neuspjeh.
Najčešće kada proživimo negativno stanje, tj. neuspjeh jednostavno tu stanemo i ne idemo dalje. Obuzima nas strah od ponovnog proživljavanja istog i radije ostajemo na posljednjem proživljenome stanju, bilo ono pozitivno i negativno, i tamo stvaramo novu zonu ugode.
Još jedan pojam uz zonu ugode koji bih spomenula jest paradoks zone ugode koji kaže da je to stanje kada pojedinac živi ili radi uz prisutnost negativnih stanja koja ne želi promijeniti iz nekih razloga. U ovome pojmu se možemo svakodnevno prepoznati jer nas često okružuje nešto što nam ne odgovara, ali mi ipak ostajemo u pristutnosti takvog stanja i ništa ne poduzimamo.
***Za više o zoni ugode također možete pronaći na kraju u korištenoj literaturi.
Izlazak i probijanje
Izlazak iz zone ugode označuje da više ne postoji ništa što nas sputava prema ostvarenju naših ciljeva.
Kada izađemo iz začaranog kruga, postajemo otvoreni za nova iskustva i s ljubavlju ih primamo.
Otpor prestaje, a naš rast se razvija. Probijamo se. Probijamo granice jer smo sada sigurni u sebe. Da, sve je to okej, ali kako to postići? Kako postići da se ne zaustavljamo kada bismo mogli dalje? Treba vježbati. Trebamo vježbati biti mentalno jaki, trebamo vježbati kako ne odustati u ključnim trenucima iako boli, iako je teško i ako ne vidimo izlaza iz ,,kruga pakla''. Ako smo oko nečega zagrizli, ako nešto stvarno želimo i ako imamo dovoljno strasti za svoj cilj, nema nam granica. Strast nas vodi i zbog nje ne odustajemo.
Zaključak
Svi imamo prepreke koje nam stoje na putu prema ostvarenju naših cilja. Kao što sam i u mnogim prošlim objavama govorila, jednostavno trebamo naći način kako izaći iz toga što jači i kako prebroditi krizna razdoblja.
Osobno smatram da je najteže izaći iz zone ugode. Toliko se priviknemo na to stanje i toliko ne želimo izaći iz njega, a znamo da će biti još bolje kada bismo izašli i učinili ,,strašne'' stvari.
Bit ću realna - i ja imam stvari u kojima se uporno zadržavam u zoni ugode i ne želim izaći iz nje. Ali onda se ne čudim kako ,,kvoćem'' da mi nije dobro ovdje, ondje jer znam da je to zbog toga što ne želim izaći iz tih sigurnih okvira.
Korak po korak. Makar se pomaknuli 1 centimetar, bit će dovoljno. Samo da se pomaknemo.
Zato potičem vas, a i samu sebe uključujem u ovo - učinimo nešto danas, kako bismo imali sutra kakvo želimo. Idemo. Mi to možemo. Nesvjesno smo prošli toliko kriznih situacija da nismo ni svjesni. Zašto ne bismo svaki dan učinili što boljim tako da naše sutra bude sutra kakvo zaslužujemo? :)
Vaša L.💜
Korištena literatura:
コメント